Enjoy in paragliding at one of the most beautifull places in Balkans....

Paragliding is the recreational and competitive adventure sport of flying paragliders: lightweight, free-flying, foot-launched glider aircraft with no rigid primary structure. The pilot sits in a harness suspended below a fabric wing comprising a large number of interconnected baffled cells. Wing shape is maintained by the suspension lines, the pressure of air entering vents in the front of the wing, and the aerodynamic forces of the air flowing over the outside.


The most beautiful paragliding terrain in Bosnia and Herzegovina is Bjelasnica mountain. It  is a mountain in central Bosnia and Herzegovina. It is found directly to the southwest of Sarajevo, bordering Mt. Igman. Bjelašnica's tallest peak, by which the whole mountain group got its name, rises to an elevation of 2067 meters (6782 feet). Other notable peaks are Krvavac (2061 m), Mali Vlahinja (2055 m), and Hranisava (1964 m). The Bjelašnica range is bordered by the Rakitnica in the south, the Neretva in the west, Mt Igman in the north-east and Mt Ivan in the north-west. Only at 20 minutes distance of Sarajevo, it is a popular tourist attraction for hiking and skiing.


There are several paragliding clubs in Bosnia which offer tandem flights, one of them is Extreme Sport Sarajevo

Dječak koji se sjeća svog ubojice

Godine 2000. Trutz Hardo objavio je knjigu 'Djeca koja su živjela i prije: Reinkarnacija danas'. Najintrigantniji slučaj u njegovoj knjizi svakih nekoliko godina nanovo kruži društvenim mrežama i iznova golica maštu ljudi. Iako je zaista zanimljiva, vrijedi napomenuti da je ovu priču gotovo nemoguće provjeriti iz nekoliko izvora, poput mnogih drugih slučajeva reinkarnacije. 

Priču o reinkarniranom trogodišnjaku s Golanske visoravni, blizu granice Sirije i Izraela, Nijemcu Hardu ispričao je liječnik Dr. Eli Lasch koji je tada bio na misiji u Gazi. Dječak se rodio u pleme Druza koji vjeruju u reinkarnaciju i u dobi od tri godine počeo je pričati o svojem prošlom životu. 
Iako se Druzi ne uzbuđuju previše oko takvih priča koje su njihova svakodnevica, roditelje je ipak zaprepastila činjenica da je njihov sin tvrdio da je u prošlom životu - ubijen. Rekao im je da je ubijen udarcem sjekire u glavu, što je još više zaintrigiralo njegove roditelje. Druzi, naime, smatraju da znakovlje koje imamo na tijelu može upućivati na smrt u prošlom životu. 
Dječak s Golanske visoravni rođen je s ogromnim madežom na čelu. 
Nakon nekog vremena on se prisjetio i imena sela u kojemu je živio, a roditelji su ga pristali odvesti tamo, piše The Epoch Times. Dječak se prisjetio i svog imena pa su uspjeli locirati i obitelj kojoj je pripadao. Oni su im objasnili da je taj čovjek nestao četiri godine ranije (godinu prije no što se rodio dječak)  te su pretpostavili da je najvjerojatnije zalutao na neprijateljski teritorij što i nije bilo toliko neobično. 
Dr. Lasch je Hardu rekao da je on cijelo to vrijeme bio uz obitelj te razvoj situacije pratio iz prve ruke. U jednom se trenutku dječak sjetio i punog imena ubojice. Kada su se sreli oči u oči, ovaj je problijedio, ali nije priznao ubojstvo. Dječak je tada roditelje i okupljene starješine odveo do mjesta na kojemu je zakopano njegovo truplo. I zaista, lubanja otkrivenog kostura bila je smrskana na istom mjestu na kojem je dječak imao madež. U blizini je pronađeno i oružje - sjekira. 
Trutz Hardo u svojoj knjizi piše kako je ubojica u tom trenutku ipak priznao ubojstvo, a na kraju je i osuđen. 

Ovaj čovjek je putovao kroz vrijeme, i navodno ima dokaz ?

                         Dječak koji se sjeća prošlog života

MISTERIOZNE KAMENE KUGLE U BOSNI

Turisti i gosti, prijatelji iz cijelog svijeta, zajedno sa eminentnim svjetskim naučnicima i stručnjacima iz raznih oblasti su dočekani od predstavnika općine kao i Udruženja građana SLOGA iz Zavidovića i ispred njih gosp. Halila Muharemovića, i naravno UG Prirodni Park Kamene Kugle Zavidovići.
Delegacija je prošetela Zavidovićima do gradskog parka i izložene kamene kugle gdje su se prisutnima obratili predstavnici općine, Udruženja SLOGA i Prirodnog parka Kamene kugle kao i gosp. Semir Osmanagić.

Nakon toga učesnici konferencije su krenuli ka “Dubokom potoku”, nalazištu kamenih kugli, gdje je Semir Osmanagić održao predavanje prisutnima, a potom je održan i zanimljiv zabavni program za sve prisutne.
Sve je proteklo u dobrom raspoloženju i druženju, i sve u svemu jako zanimljiva posjeta Zavidovićima sa ciljem afirmacije Prirodnog parka Kamene kugle Zavidovići, afirmacije i njegovanja fenomena koji, kako je istaknuto, vremenom mogu označiti BiH na svjetskoj historijsko-kulturoloskoj mapi.
Podsjetimo, na području općine Zavidovići do danas je pronađeno oko 50 kamenih kugli koje se nalaze na 11 različitih lokacija. Fenomen kamenih kugli je rijedak u svijetu. Osim Kostarike i Meksika mnoge su pronađene i u Bosni i Hercegovini.
Prahistorijski fenomen kamenih kugli registrovala je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” na 20 lokacija širom BiH, te u zapadnoj Srbiji, Sandžaku i istočnoj Hrvatskoj.
U septembru 2006. Fondacija je, u saradnji s Općinom Zavidovići, otvorila arheološki park “Bosanske kamene kugle” na trenutno najvećem nalazištu u Dubokom Potoku, 2 kilometra od centra Zavidovića.
Fondacija je provela odgovarajuće naučne analize zaključujuci da su kugle u Dubokom Potoku lijevane, a na drugim lokacijama oblikovane od vulkanskog i granitnog materijala.
– Desetak lokacija kamenih sfera u Bosni vjerovatno je samo manji postotak njihove stvarne zastupljenosti. Međutim, nakon tisuća godina one se nalaze na nekoliko metara dubine i samo slučajnost će ih izbaciti na površinu: kopanje tunela kroz brdo ili temelja za kuće na dubini od nekoliko metara, pad ogromnih stabala i nestanak korijena iz velikih dubina. Naravno da se neće doznati koliko je tih kugli razbacano po Bosni i gdje su sve njihove lokacije – kazao je Osmanagić.
Podsjetimo, u proteklih nekoliko godina brojni znatiželjnici šeću stazom u Grabu kraj Zavidovića, a obilaze i druga nalazišta. I dive se ljepoti kamenih kugli. A neki traže i nove… Još im se svima ni sastav ne zna, a kamoli kako su nastale, jesu li samo prirodne tvorbe ili su ih izradili (dovršili) ljudi i jesu li ih koristili, u koje svrhe i u koje pradavno doba…

Civilizacija unutar Zemlje

Doživljaj admirala Richarda Birda

Devetnaestog februara 1947. admiral Richard Bird je napustio bazni kamp "Arktik" i odletio sjevernije. Godinama nakon toga ostala su nagađanja što se stvarno dogodilo za vrijeme tog povijesnog leta i da li je admiral Bird zaista letio "iza" Pola u Unutrašnjost te se sreo s naprednijim bićima koji su mu dali poruku za čovječanstvo.



Uglavnom, po njegovom povratku u Washington, 11. ožujka 1947. on je stavljen pod striktnu kontrolu medicinskog i vojno-sigurnosnog tima. Nije se oglašavao godinama. Bio je vojnik i ponašao se u skladu s naređenjima.

Iz njegovog, navodno, tajnog dnevnika i objašnjenja uz njega idu sljedeći odlomci:

"Tokom svog arktičkog leta od 1.700 milja" iza "sjevernog pola, radiom je javio da je ispod vidio, ne snijeg i led, već kopno prekriveno planinama, šumama, zelenom vegetacijom, jezerima i rijekama ... a na proplancima je zapazio čudne životinje koje su ga podsjetile na mamute ...

U januaru 1956. admiral Bird je vodio još jednu ekspediciju, ovaj put na Antarktik i tamo je ušao 2300 milja "iza" južnog pola. Radio izvješće iz tog doba kaže da je Bird izjavio da je "... naša ekspedicija otkrila ogromno neistraženo novo tlo ... Oblast iza pola je središte velike nepoznanice."

Za desetak dolara se, 45 godina nakon posljednjeg Birdovog putovanja, može naći u prodaji knjiga pod naslovom "A Flight to the Land Beyond the North Pole - Missing Diary of Admiral Richard Bird". Središnji momenat knjige je sljedeća priča:

"Želimo vam dobrodošlicu na našim prostorima, admirale", obratio mi se čovjek kome se iskustvo ogledalo na licu. Sjedio je za dugim stolom. Sklopio je prste i nasmiješio se. Govori tiho i nastavlja: "Pustili smo vas da uđete zbog vašeg karaktera i zbog toga što ste poznati na površini, admirale."

"Na površini?", Zaustio sam.

"Da, vi ste u području Ariane, u unutrašnjosti Zemlje. Nećemo odugovlačiti s vašom misijom i otpratit vas uskoro natrag na površinu. A sada bih vam, admirale, želio reći zašto ste ovdje. Naše zanimanje za površinu je pojačano kada je vaša rasa eksplodirala prve atomske bombe nad Hirošimom i Nagasakijem. To je bilo toliko alarmantno da smo poslali naše letjelice, "Flugelrads", da istraže što je to vaša rasa uradila. "

(Ove letjelice su letjele usporedo i sa savezničkim i nacističkim avionima krajem Drugog svjetskog rata. Obje strane su mislile da su ih poslale suprotne strane kao špijunske avione bez posade. Inače, ova tema se dosta koristila i na TV-u kao nerazjašnjena misterija iz prošlog velikog rata.)

"To je sada, već, povijest. Ali, dopustite da nastavim. Vidite, mi se do sada nismo nikada miješali u vaše rasne i barbarske sukobe. Ali, sada je drugačije. Vi ste ovladali određenim silama koje nisu za čovjeka, atomskom energijom. Naši izaslanici su već poslali poruke silama vašeg svijeta. No, one su se oglušile na naša upozorenja. Vi ste danas izabrani da budete svjedok ovdje kako biste se uvjerili da naš svijet zaista postoji. Kao što vidite, naša kultura i znanost su mnogo tisuća godina ispred vaše rase, admirale. "


"Ali, kakve to veze ima sa mnom?", Prekinuo sam ga.

Njegove oči kao da su duboko prodrle u moj um. Nakon što me studirao nekoliko trenutaka, odgovorio je: "Vaša rasa je dostigla tačku s koje nema povratka. Neki od vas bi radije uništili čitav svijet nego se odrekli vlasti i sile kojom raspolažu ... Mi smo vas od 1945. pokušali kontaktirati, ali naši napori su dočekani agresivno ... Na naše letjelice ste pucali ... Sada se, sine moj, priprema velika oluja u vašem svijetu.

Znanost neće nuditi sigurnost. I sve može završiti u općem kaosu ... Ovaj prethodni rat može biti samo uvod u drugi, mnogo opasniji. Odavde, to možemo sagledati mnogo jasnije nego vi ... U daljoj budućnosti vidimo da će, iz vaše ruinirane civilizacije, izaći novi svijet koji će potražiti sigurnost kod nas. Kada dođe to vrijeme, mi ćemo vam izaći u susret i pomoći oživljavanje vaše kulture i rase ... Možda ćete, do tada, uvidjeti besmislenost rata i razaranja ... i nakon toga, vaša znanost i kultura će se posvetiti izgradnji novog početka ...

A ti se, sine moj, vrati na površinski svijet s ovom porukom. "

Čini se da se naš sastanak ovim primakao kraju. Stajao sam za momenat kao u snu ... ali, znao sam da je ovo bila stvarnost. Iz nekog razloga sam se naklonio, iz respekta, valjda. Moji divni domaćini, koji su me doveli ovdje, ponovno su bili s moje strane. "Ovim putem, admirale", pokazali su. Okrenuo sam se još jednom prema "učitelju". Blagi osmijeh na drevnom licu. "Zbogom, sine moj", rekao je. Mahnuo je i naš sastanak je time bio završen. "


Admiral Bird je bio samo jedna osoba u nizu koja je imala susret sa stanovnicima unutrašnjosti. Drugi su također vidjeli prekrasne kristalne gradove i osobe puno razvijenije svijesti i tehnologije od naše. Svi su opisali njihovu kulturu i znanost kao tisućama godina napredniju od naše, ali i društveni poredak koji isključuje ratove, uništenje i netrpeljivost.

'Svemirska gljiva' stvorit će gravitaciju za život u svemiru

Sa 100 metara u promjeru i 400 metara dužine, cilindar stvara gravitaciju okrećući se 4,22 puta u minuti oko svoje osi. On tako kreira pritisak koji ljude drži na podu

Jedan od problema svemirskih putovanja jest činjenica da se ljudi vrlo teško nose sa slabom gravitacijom što u konačnici može štetiti mišićima i kostima koji s vremenom slabe. No, čini se da kompanije United Space Structures (USS) ima rješenje. U budućim putovanjima izvan Zemlje od velike pomoći mogla bi nam biti njihova "svemirska gljiva" - ogromni rotirajuću cilindar koji može stvoriti umjetnu gravitaciju gdje god poželimo.

Sa svojih 100 metara u promjeru i 400 metara dužine, cilindar stvara gravitaciju okrećući se 4,22 puta u minuti oko svoje vertikalne osi. On tako, putem centrifugalne sile, kreira pritisak koji ljude drži na podu. Jačina gravitacije trebala bi biti jednaka onoj na Zemlji.

Ova bi "gljiva" mogla zamijeniti i Međunarodnu svemirsku postaju (ISS) na kojoj bi pristajali svemirski brodovi i gdje astronauti ne bi imali problema s nepostojanjem gravitacije.

- Vjerujemo da je umjetna gravitacija ključ za razvoj života u svemiru. Za naš projekt trebat će nam 30 godina, a sve će stajati 300 milijardi dolara - rekao je jedan od dizajnera "svemirske gljive" Bill Kemp. 

Za ilustraciju, ISS se gradio 10 godina, a cijena mu je bila 100 milijardi dolara. 

Otok kratkog vijeka: Nastao iz vulkana, a odnijet će ga ocean

Maleni vulkanski otok u Tihom oceanu nestat će kroz nekoliko tjedana, nakon što ga isperu valovi oceana. 

Prve fotografije s mladog otoka objavljene su ovog tjedna, nakon što je talijanski fotograf s prijateljima obišao otočić i fotografirao krater vulkana. Ispričali su kako je površina i dalje bila vruća te da je jezero u krateru imalo snažan miris sumpora. 

Podmorski vulkan Hunga Tonga probudio se 20. prosinca prošle godine i stvorio krater između dva otočića u Tihom oceanu. Kako je vulkan nastavio izbacivati goleme količine stijena i pepela u more ta količina je spojila krater s otočićima u otok dug kilometar i pol,  oko 65 kilometara udaljen od glavnog grada Tonge, Nuku'alofe. 

Snimke satelita Pléiades omogućile su geolozima promatranje slabljenja aktivnosti vulkana, a upravo zbog toga što se uglavnom sastoji od pepela, ovaj će otočić nestati. 

Tonga je inače kraljevstvo sa 170 otoka smještenih na pacifičkom Vatrenom prstenu i nalazi se jugozapadno od Samoe. 

Vanzemaljski satelit ili nesto drugo ?

Da li ste se ikada čuli ili se zapitali( akos te čuli) šta je "satelit Crni vitez" (Black Knight)? Šta to tajanstveno kruži iznad naše planete zemlje  navodno već dugi niz godina?  NLO stručnjaci i entuzijasti tvrde da je to vanzemaljski satelit koji orbitira oko Zemlje....

već preko 50 godina,dok drugi tvrde da je svemirski otpad....

Priča se da je još Tesla presreo radio signale ovog misterioznog objekta. Ali da li neko poseduje logično objašnjenje kakav je objekat u pitanju? Postoji nekoliko teorija....

Jedni kažu da je u pitanju svemirski otpad, drugi kažu da je to ruski ili kineski špijunski satelit, treći kažu da su to raketna kućišta a neki da je to vanzemaljski satelit. Odaberite šta vam zvuči najsmislenije.

Skeptici veruju da je "Crni vitez“ u stvari samo svemirski otpad, koji najverovatnije potiče od nekih svemirskih aktivnosti i da od njega ne dopire nikakav radio signal.

Mogućnost da je u pitanju vanzemaljski objekat se pojavila 1954. godine, kad su dve novinske agencije napisale nekoliko priča o dva satelita koji orbitiraju oko naše planete. Međutim, u to vreme još uvek nije bio lansiran nijedan satelit sa Zemlje. To znači da su lansirani odnekud sa strane.

Ono što je još zanimljivije jeste poreklo izvora informacija za novinske članke iz 1954. godine. Priča se da su informacije potekle od autora Donalda Kihoa, koji je bio član američkih marinaca i istraživač NLO-a. Danas mnogi veruju da su ti novinski članci bili laži osmišljene radi veće prodaje štampe.

Sve je počelo kada su novinske agencije objavile članke u kojima su navele da nešto orbitira oko Zemlje, ali da to nešto ne pripada ni SAD ni Rusiji.

Objekat, koji je dobio naziv „Crni vitez“, pojavio se na radaru američke mornatice, koji je dizajniran da locira „špijunske satelite“. Orbita ovog objekta je bila ekscentrična i niko nije mogao da objasni njegovo poreklo.

Prema izveštajima, satelit Crni vitez je  orbitirao oko planete Zemlje na 79 stepeni od ekvatora, praveći orbitu svakih 104,5 minuta, na apogeju od 1,728 km i perigeju od 216 km, što je prilično misteriozno.

Stvari su postale prilično interesantne nekoliko godina kasnije kada se Crni vitez po prvi put pojavio na radaru. Gordon Kuper je 1963. godine u svemirskoj letelicu Mercury 9 naveo da je uočio neidentifikovani objekat u daljini, koji je emitovao zelenkasto svetlo.

Izveštaj astronauta je potvrđen na Zemlji uz pomoć nekoliko radara i nekoliko stotina svedoka koji su takođe videli objekat. Prema zvaničnim izveštajima, „oprema na Mercury 9 je imala izvesnih tehničkih poteškoća zboh kojih je elektronika počela da otkazuje, a zbog čega je Kuper udahnuo previše CO2 i doživeo halucinacije“. Kasnije je Kuper priznao da zapravo ništa nije video tokom svog leta i da su priču izmislili NLO entuzijasti.

Kuper je poznat po svojim viđenjima NLO-a, prijavivši nekoliko njih u toku svojih misija. Zato je neobična tvrdnja da bi on izmislio priču čisto radi zabave. Kuper je takođe priložio transkript tokom misije Mercury 9 kako bi dokazao da takva tvrdnja nije iskazana. Dobro, ako Kuper nije video Crnog viteza, šta je sa onim silnim ljudima koji su ga videli na radaru?

Izgleda da ime „Crni vitez“ nije tako retko. Velika Britanija je lansirala preko dvadeset raketa u programu Crni vitez, čija je svrha bila da se testiraju izvesna vozila, ali nikakva „vozila“ nisu poslata u svemir u okviru tog programa.

Priča o Crnom vitezu postaje naročito interesantna kada su radio operateri pokupili signal iz svemira iz pravca satelita. Naučnici u Norveškoj su pokupili LDE (zakasneli eho) signale kada su eksperimentisali sa kratkotalasnim signalima 1928. godine, a svi su bili zapanjeni pošto se u to vreme nije znalo odakle LDE signali dopiru. Oni su odgovor dobili tek 1954. godine kada je objavljeno da izvesni satelit kruži oko Zemlje.

Teorija o svemirskom otpadu je takođe logična, pogotovo ako se uzme u obzir lansiranje Discoverer-a VIII (Corona). Corona je bila deo programa satelitskog praćenja i zaštite Vazduhoplovstva SAD u 1956. godini. Discoverer VIII je lansiran 1959. godine i lansiranje je proteklo prilično dobro, ali je primarna misija, izbacivanje kapsule od 136 kg, bila neuspešna jer je kapsula zalutala van orbite. Mornarica je pokazala interesovanje za ove objekte i pratila je izvesna kućišta koja su se kretala na sličnoj orbiti kao i „Crni vitez“… sličnoj, ali ne i istoj.

Corona je bila tajni program CIA-e koji je podrazumevao satelite za strateško praćenje. To su u principu bili špijunski sateliti korišćeni za špijuniranje SSSR, Kine i drugih država 1959. godine. Da li su onda fotografije „Crnog viteza“ zaista slike tog satelita? Najverovatnije ne, obzirom na to da se satelit nalazi u polarnoj orbiti, zbog čega bi bilo veoma teško fotografisati ga u svemiru.

Slike koje danas postoje su napravljene za vreme STS-88 misije Endeavor svemirskog šatla. Ova misija se odvijala u poluekvatorijalnoj orbiti, slično Međunarodnoj svemirskoj stanici, što znači da bi Crni vitez, koji se kreće u polarnoj orbiti, proleteo toliko brzo da ne bi mogao ni da se vidi, a kamoli da se uslika. Dakle, slike koje postoje najverovatnije nisu slike Crnog viteza. Usled toga možemo doći do zaključka da Crni vitez ili ne postoji ili postoji, ali nema njegovih fotografija.

Ne samo da bi za fotografisanje Crnog viteza bilo potrebno poslati vozilo u polarnu orbitu, već bi bila potrebna određena stručnost za fotografisanje tog objekta Nedavno su NLO stručnjaci ustvrdili da je NASA-in špijunski avion, X-37, koji se nedavno vratio sa misije, bio dovoljno blizu Crnog viteza da je mogao dobro da ga uoči.

Crni vitez je možda još uvek tamo negde, ali ne postoje slike koje to mogu da dokažu. Zapravo, 3. septembra 1960. godine, sedam meseci nakon prvog uočavanja satelita, napravljena je fotografija Crnog viteza koja je i dan-danas misterija.

Norveški tunel za brodove

Kako bi olakšala plovidbu oko poluostrva Stada, Norveška će izgraditi tunel za brodove dugačak 1,7 kilometara! Cilj  izgradnje tunela je da se izbegne težak prolaz oko poluostrva....

Izgradnja ovog zanimljivog tunela za borodove koštaće oko 115 miliona evra, a početak radova planiran je za 2018. godinu. 

Loši vremenski uslovi često otežavaju plovidbu brodova oko poluostrva, pa bi prolazak kroz tunel znatno doprineo sigurnosti i plovnosti voda.

Tunel visok 37 metara Kada bude završen kroznjega će moći da prođu kruzeri kao i najveći brodovi putničke i teretne linije “Hurtigruten”.

Kada se ovaj tunel za brodove završi biće jedini takve vrste u svetu! Inače Norveška ima reputaciju kao jedna od najboljih zemalja na planeti po tehnologiji izrade tunela, ovim projektom dodatno će ojačati svoju poziciju na tom polju.

Sumerani i drevna tehnologija

" U Lukijanovim Istinitim povijestima, napisanim prije 2100 godina, opisuje se let na Mjesec. Taj opis kao da potječe od nekog današnjeg astronauta i glasi :"Nastavljajući naš let u svemir, sedam dana i isto toliko noći, osmog dana smo ugledali pred sobom nešto poput Zemlje. Bio je to blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo". :)... "

Sumerani su bili najstariji stanovnici Mezopotamije. Prvi podaci o njima potječu iz 4.tisućljeća prije Krista. Sumer je bila najstarija civilizacija Zemlje koja je procvjetala iz ničega oko 3800.godine prije Krista a iznenada se ugasila 2024.prije Krista. Njihova kultura smatra se najstarijom na svijetu.
Živjeli su u gradovima i selima. Prema legendi, gradove je osnovao Bog, njihov zaštitnik, a vladar grada bio je božji predstavnik. Sumerskim gradovima vladalo je svećenstvo, a ostalo stanovništvo bilo je slobodno, plaćali su porez, ali nisu se smjeli upletati u politiku. Sumer je odmah na početku dosegao vrhunac svoje moći, a kasnije je postupno oslabio, a to dokazuje na velik početni priljev znanja koje je kasnije zaboravljeno.
Sumerani su promatrali rast i opadanje vode te su na taj način su napravili kalendar. Zapanjujuća činjenica o Sumeranima je da su znali da godina ima 365 dana, 6 sati i 11 minuta, što se od današnjih proračuna razlikuje samo tri minute! Podijelili su dan na 86400 sekundi, dakle, 24 sata od 60 minuta sa po 60 sekundi. Impresivno zar ne? Pisali su tvrdim pisaljkama na glinenim pločicama pa je njihovo pismo nazvano klinasto pismo. Zecharia Sitchin, profesor koji je cijeli život podredio Sumeranima otkrio nam je kako postoji još mnogo zapisa koje nisu uspjeli dešifrirati. Te pločice su pronađene početkom 20. stoljeća.
Pretpostavlja se da su Sumerani napisali prvi knjige na svijetu, da su znali za statički elektricitet i električnu energiju. Imali su znanje iz područja optike, a moguće je da su znali i za mikroskop. Njihovo znanje iz astronomije bilo je ne odlično, nego izvanredno. Znali su za Uran i Neptun, mada se Uran samo ponekad može vidjeti golim okom, dok se Neptun ne može vidjeti. Sumerani su znali da se sve planete i njihovi sateliti istog datuma i u istoj točki svakih 2268 miliona dana tj. svakih 6300 godina od 360 dana nalaze u istoj ravnini na nebu. Ali naravno to nije sve od njihovog astronomskog znanja. Kao što smo već rekli njihovo astronomsko znanje je ogromno, pa je logično da ono nije ograničilo samo na naš planetarni sustav. Oni su poznavali i zagonetno zviježđe Sirijus B koje je otkriveno tek 1862. godine i to teleskopom s promjerom od 40 cm. I opet, po stoti put se moramo pitati kako su oni mogli vidjeti nešto što smo mi tek uspjeli vidjeti prije gotovo 150 godina? A među ostalim planetima u našem sunčevom sustavu otkrili su i 10. planet, Nibiru. Prema njihovim zapisima taj planet je četiri puta veći od Zemlje. On kruži eliptičnom putanjom unutar Mliječne staze i ulazi u Sunčev sustav svakih 3600 godina. Suvremeni znanstvenici su otkrili postojanje nepoznatog planeta na rubu našeg Sunčevog sustava za koju vjeruju da je Nibiru. Taj planet je vrlo velike, moguće da je i do pet puta veći od Zemlje. Dok znanstvenici NASA-e opovrgavaju bilo kakve navode da postoji Nibiru, navodeći da bi se on davno otkrio i da bi do sada bio vidljiv golim okom. No gdje se danas nalazi Nibiru nije poznato, ali čak i da znanstvenici znaju, ne vjerujem da bi tu informaciju podijelili s nama običnim smrtnicima. U njihovim zapisima također stoji da su taj planet nastanjivali bića visoke civilizacije koji su se zvali Anunnakiji.
Prema zapisima koje su nam ostavili Sumerani, Anunnaki su prvi put na Zemlju sletjeli prije 450.000 godina. Oni nisu došli da bi se igrali Boga, nego su došli radi vađenja ruda koje su im bile potrebne za njihov planet. Vladar domovine Anunnakija zvao se Anu i imao je sina Enkija koji je bio glavni genetički znanstvenik. Shvatio je da je to pretežak posao za njegove ljude pa je dao svome sinu zadatak. Enki je od svog oca dobio zadatak da stvori novo biće, roba radnika, putem genetskog inženjeringa. Biće je moralo biti dovoljno napredno da obavlja složene poslove, naprednije od životinja, a manje napredno od njih samih da mogu opravdati zašto ih tretiraju kao robove. Nakon mnogo neuspjeha, Enki je uspio. Stvorio je Homo sapiensa.
Vođe Anunnakija bili su zadovoljni te su ih stavili da rade u rudnicima u Mezopotamiji na području današnjeg Iraka. No Enki je želio više. Želio je stvoriti biće po svom ugledu, slično ne samo fizički nego i mentalno, intelektualno, emotivno i duhovno, uključujući i vidovnjačke sposobnosti. Ostali Anunnakiji bili su ljuti i pokušali su uništiti Enkijevu kreaciju. Došlo je do ledenog doba i Velikog potopa. U pokušaju sabotaže, Enki se dosjetio kako spasiti svoju kreaciju, ljude. Naredio je Noi da sagradi arku i tako je spasio ljude.
Drevni narodi smatrali su da su njihovi Bogovi besmrtni. No njihova tzv.besmrtnost je bio njihov dug životni vijek. Enki je vodio prvu grupu Anunnakija na Zemlju prije 450.000 godina, a ipak je bio prisutan sve do 2024. godine prije Krista. No oni su ipak mogli umrijeti, mogli su biti ubijeni npr. u ratu. Zecharia Sitchin vjeruje da je Anunnakijev dug životni vijek rezultat toga kako je život evoluirao na njihovoj planeti, koja kruži oko Sunca 3600 zemaljskih godina, što znači da je jedna njihova godina 3600 naših. Međutim, Neil Freer, tvrdi da su Anunnaki produžili svoj životni vijek pomoću napredne biomedicinske tehnologije. U nekim tekstovima se otkriva da su Anunnakiji ponekad uspjeli oživjeti mrtve. Oni su mogli letjeli avionom do bilo koje točke na svijetu. Bogovi svih drugih zemalja bili su baš oni samo što su imali druga imena.
Sumerani su detaljno opisivali sve te naprave i uređaje u svojim zapisima, pa si mi danas postavljamo pitanja na koja nemamo odgovor: kako su oni to mogli znati 4000.godina prije Krista; kako su mogli tako detaljno opisati letjelice s kojima su Anunnakiji došli sa svog planeta na našu Zemlju? Moderna povijest tvrdi kako oni nisu mogli imate sve te uređaje.
Po svemu ovome Sumerni su bili jedna vrlo tajanstvena civilizacija. Da li je stvarno moguće da su bili razvijeniji nego što smo mi? Da su imali znanje koje možda mi nikada nećemo imati a koje nam je nerazumljivo kako su oni ga imali? Opisivali su predmete koje u ono vrijeme nisu mogli imati. To je znak da su ipak ili imali posjetioce iz svemira ili odnekud drugdje dolazili do podataka. Ako je tako odakle? Sumerani su nestali iznenada, a razlog njihovog nestanka je i danas nepoznat. Možda kada se jednog dana budu uspjeli dešifrirati preostale glinene pločice koje su ostavili za sobom, budemo saznali njihovo podrijetlo i razlog njihovog nestanka.

Otkriven misteriozni podzemni grad star punih pet tisućljeća

Spektakularno arheološko nalazište nalazi se u Nevsehiru, u Turskoj. Sasvim slučajno na njega su naišli građevinari koji su rušili kompleks zgrada u sklopu rekonstrukcije grada. Nakon tri godine istraživanja stručnjaci kažu da se radi o najvećem i najkompleksnijem podzemnom gradu na planeti

Skeniranjem tla utvrđeno je da se grad proteže na nekoliko razina, a njegova je površina usporediva s površinom - pazite sad - 64 nogometna terena. 

Utvrđeno je da je grad star pet tisuća godina, a njegova je kompleksnost zapanjila arheologe. Naime, ljudi su u njemu imali kuhinje, sanitarne čvorove, primitivan vodovod i ventilacijski sustav, vinarije, kapelice i brojna stepeništa kojima se prelazilo s jedne razine na drugu te na kraju i na - površinu. 

Novi grad otkriven je u blizini drugog podzemnog grada poznatog pod imenom 'Derinkuyu' te se smatra da je za trećinu veći od njega. Derinkuyu je 1936. godine sasvim slučajno otkrio seljanin koji je srušio zid u svojem podrumu te naišao na stepenište. Kasnije se ispostavilo da se radi o nevjerojatnom podzemnom gradu koji se proteže kroz punih 8 razina do dubine od 85 metara i u kojemu je živjelo oko 30 tisuća ljudi.

 U njemu su neki stanovnici proveli cijele živote. Grad je bio opremljen tadašnjim ustanovama, školama, pa čak i stajama za stoku. Stručnjaci pretpostavljaju da su ga njegovi stanovnici sagradili kako bi se sklonili od učestalih i vrlo krvavih religijskih ratova na tim područjima. 

U turskoj regiji Cappadociji nalazi se mnoštvo podzemnih gradova manje kompleksnosti koje su njihovi stanovnici izdubili u tlu pretežno sastavljenom od vulkanskog pepela. 

Video koji prikazuje podzemni grad Derinkuyu

Atol Palmyra

Priča oko otkrića Palmyre već ima svoju mističnu konotaciju – 1798. godine brod Betsy na čelu s kapetanom Edmond Fanning-om bio
je na putu za Aziju. Kao i svake večeri Fanning se povukao u svoju kabinu na počinak. Nedugo nakon što je zaspao – Fanning se probudio, no ne u svom krevetu nego na silaznim skalama.
Kako nikad prije nije hodao u snu to mu je bilo prilično neobično, no uskoro se vratio u krevet i nastavio san. Nije prošlo dugo i Fanning se ponovo probudio i to opet na silaznim skalama. Brzo se vratio u krevet. Kada se po treći put te noći probudio, naravno opet na silaznim skalama, no ovaj put potpuno odjeven – zaključio
je kako mu nešto poput šestog čula govori da bi bilo bolje zaustaviti brod
dok ne svane, što je na iznenađenje posade i učinio. Ovaj put je čvrsto zaspao i nije se više budio do jutra.

Sa danjim svjetlom Betsy je nastavila plovidbu. Nisu prošli niti milju a pred brodom se ukazao greben – koji bi ih, da su nastavili plovidbu prethodne noći, potopio. To je bio sjeverni dio koraljnog grebena što okružuje atol Palmyre. Iako je Fanning upisao položaj novootkrivenog otoka nije ga predao na vrijeme te je otkriće pripalo drugom kapetanu čiji je brod
zvan Palmyra – zbog nevremena skrenuo s kursa i “naletio” na atol.
Tropski položaj Palmyre pretvorio je atol u pravi mali netaknuti raj – pun
prekrasne vegetacije poput kokosovih palmi, mangrova, bijelih pješčanih laguna, nezagađen smećem, smogom, gužvom – jedno od zadnjih mjesta na zemlji koje još uvijek stoji nenaseljeno. No, poznavajući ljudski
hedonizam treba se zapitati – zbog čega je jedno tako prekrasno mjesto ostalo nenaseljeno? Možda zbog populacije morskih pasa koja obitava uokolo otoka i u njegovim lagunama?
Ili su krivci kukci poput komaraca? No takve “nepogode” se mogu naći i na drugim, ipak naseljenim, tropskim otočićima – po čemu se ovaj razlikuje?

- 1855. – kitolovac se
nasukao na Palmyru, pomoć nije dočekao ni brod ni njegova posada,
koji su netragom nestali
- 1974. godine atol je
ponovo bio lokacija brutalnom događaju. Bračni par Graham je ubijen, najvjerojatnije zbog njihove skupocjene jahte koja je imala zalihe hrane. Počinitelj je bio bivši zatvorenik, koji je za taj zločin dobio doživotnu kaznu.
Otok se prodavao, većinom u privatno
vlasništvo – no u 2 svjetskom ratu, unatoč činjenici da američka država nije uspjela sudskim procesom preuzeti vlasništvo nad njim, služio je kao morska i zračna baza u napadima protiv Japana. I danas se na području Palmyre mogu pronaći ostaci ratne opreme, kao i bunkeri i podzemni tuneli, te staza za slijetanje. Tokom
rata Palmyra je napadnuta samo
jednom – neuspješno, no otok je imao svoja mala ratna iznenađenja kao npr. avionu koji bi se srušio u njegovoj blizini izgubio bi se svaki trag, jednom prilikom polijetanja avion je umjesto na sjever skrenuo na jug, iako je bio sunčan dan, bez ikakvih atmosferskih smetnji – ni za dva pilota ni za avion više se nikad nije čulo. Otprilike u to vrijeme se prvi put spominje prokletstvo atola.

“Palmyra – svijet izvan vremena, mjesto gdje čak i plastika trune – nigdje drugdje nisam vidio da plastika trune.”

Paradoksalnom izgledu Palmyre, ovo je samo jedna od mnogih neobičnih izjava o atolu – koje ga uglavnom opisuju kao mjesto na kojem nije ugodno boraviti, kao da posjeduje nekakav neprijateljski gard, kojeg ljudi, koji kroče njegovim tlom, iz neobjašnjivog razloga osjećaju.

Evo ukratko što se sve događalo na Palmyri:
- 1816. Godine Palmyra je pružila utočište posadi španjolskog broda koji je stradao u borbi s drugim brodom. Priče kažu kako je posada uspjela spasiti s broda i blago koje se nalazi zakopano na podrućju atola. Kada su napravili dvije splavi – uputili su se s atola no samo jedna splav pronađena sa samo jednim preživjelim članom, kojeg je nedugo nakon spašavanja dokrajčila
upala pluća. Mjesto eventualnog blaga nikad nije otkriveno.

Nerijetko su se i u kasnijim godinama
prošlog stoljeća brodovi nasukavali na ovaj atol, a poneki posjetitelji bi nakon napuštanja atola zajedno sa svojim brodom nestali i nikad bili pronađeni. Mnogi su svjedočili o neobičnom jezivom osjećaju koji dolazi prilikom stupanja na otok, i to ne samo oni koji su došli poslije brutalnih ubojstava te su posjedovali takav osjećaj kao nametnut – već prvi
posjetioci Palmyre znali su kako nešto ne štima na tom otoku… Norman Sanders je izjavio: Palmyra će uvijek pripadati samo sebi i nikad čovjeku.

6 nevjerojatnih cinjenica o kitovima

Kitovi su jedni od najinteligentnijih i ujedno najmisterioznijih sisavaca o kojima jos ne znamo mnogo. Vise od 55 miliona godina plove oceanima i jedna du od kljucnih stavki u balansu ekosistema. Plavi kit je najveci sisavac na svijetu, hrani se uglavnom planktonima i manjim ribama. Zivotni vijek mu je otprilike 150-200 godina. Danas vam donosimo 6 nevjerojatnih cinjenica o ovim bicima koje vjerojatno niste znali....

1.) Plavi kit tokom trudnoce nosi samo jedno mladunce u periodu od godinu dana

,

Plavi kitovi imaju trudnocu vrlo slicnu ljudskoj. Tokom perioda od godinu dana, kit svoje mlado nosi u utrobi. Nakon sto se mladunce okoti ono tezi 3 tone i dugo je otprilike 7 do 10 metara. Dnevno pije oko 400 litara majcinog mlijeka i svakog sata dobija 3 kilograma na tezini

2.) Nerijetko se kitovi okote sa parom nogu

Radi se o defektu poznatom kao "atavizam" kada se kit okoti sa parom nogu koje nemaju nikalvu funkciju. Inace su nekada njihovi preci koracali zemljom ali su tokom evolucije preselili u oceane

3.) Kitovi Ubojice -Orke su sposobnije i jace od Bijelih Psina.

Bijele psine se trebaju kretati kako bi disale i funkcionirale dok orke ne trebaju jer nisu ovisne o skrgama. Kitovi su to naucili iskoristiti i postali prijetnja morskim psima. Sto je najsurovije, ubijaju ih iz zabave.

4.) 52-herzni kit, najusamljeniji i jedini na svijetu

Otkriven od strane Woods Hole oceanografskog instituta godine 1989, "52 herzni" kit je vjerojatno najusamljeniji kit na svijetu. Frekvencija njegovog zvuka ne pripada nijednom drugom kitu sto ga izdvaja od ostalih. 

5.) Plavi kit je veci od kosarkaskog terena

Sa duzinom od 30 metara, plavi kit je najveci sisavac na svijetu. 

6.) Jedan kit ubojica je naucio kako namamiti galebove

Vjerojatno zeleci sitiji i krupniji ulov, jedan kit ubojica je naucio kako namamiti galebove. Nakon sto ulovi ribu, on je ne probavlja vec zadrzi u ustima i povrati te krv privuce jato galebova koje zatim ulovi i pojede. Jos je nekolicina kitova to od njega naucila.

Kada je riječ o predatorima koji su nekoć lutali Zemljom i svojim čeljustima krojili zbivanja na njoj, prvo što će nam pasti na pamet jest tiranosaur (lat. Tyrannosaurus rex), golemi dinosaur-mesožder. No, opasni predatori vrebali su plijen i davno prije doba krede i uopće pojave „velikih guštera”.

Carnufex carolinensis

Naime, u Sjevernoj Karolini otkriven je fosil životinje iz doba trijasa koja je dominirala hranidbenim lancem prije 231 milijuna godina, prije ere dinosaura.

Istraživanje je pokazalo kako je riječ o dalekom predaku krokodila. Za razliku od svojih današnjih potomaka, ovaj je imao drugačiji modus operandi: hodao je na stražnjim nogama, bio visok metar i pol te dugačak oko 3 metra. Vrlo okretan i brz, kretao se isključivo kopnom i lovio ondašnje reptile.

Zbog zastrašujuće čeljusti načičkane oštrim zubima nazvan je Carnufex carolinensis ili „krvnik iz Karoline”.

Njegova dominacija nije dugo trajala – veliko izumiranje vrsta koje se dogodilo krajem trijasa pokosilo je i Carnufexa. U ispražnjeno sedlo uskočili su dinosauri i ostali u njemu sljedećih 135 milijuna godina.

Izvor: NBC News, Reuters

Daljinski prijenos električne energije

Nakon nesretnog kraja eksperimenata s Wardenclyffe Towerom, pri kojima je navodno uspio bežično prenositi električnu energiju na nekoliko desetaka kilometara, Tesla je izjavio da "svijet još sto godina neće biti spreman za tu tehnologiju".

Ekipa znanstvenika i inženjera iz japanske tvrtke Mitsubishi Heavy Industries (MHI), očito je poslušala Teslu, pa nekih stotinjak godina od dovršetka gradnje Wardenclyffe tornja (srušenog 2017.), objavljuje vijest da je izvela bežični prijenos 10 kilovata električne energije na udaljenost od 500 metara pomoću mikrovalova. Time je omogućeno da na navedenoj udaljenosti struja upali LED rasvjetu, što je prema MHI-u velika stvar, jer još nikome nije pošlo za rukom (osim Tesli).  

Drugim riječima, ako bi se ovakav sustav našao u našem domu, omogućio bi nam da sve svoje uređaje, gadgete i strojeve napajamo pomoću njega, što bi nas napokon riješilo svih tih silnih žica koje nas izluđuju u kući.

No japanska tvrtka uopće nije zainteresirana da nam ovom tehnologijom distribuira struju iz klasičnih električnih mreža, već je ideja njihovih znanstvenika puno dalekosežnija.

Naime, MHI je objavio da je ova demonstracija izvedena u suradnji s japanskom organizacijom Japan Space System koju podupire japansko Ministarstvo ekonomije, te se nalazi u okviru projekta kojem je cilj da se jednog dana električna energija koju će prikupljati i konvertirati kolektori satelita u svemiru iz sunčeve energije, bežično prenosi na Zemlju, čime bismo dobili doista besplatnu i zdravu energiju, što je na tragu onoga o čemu je sanjao naš veliki znanstvenik, a za što su ga optuživali da je utopist.

Dakako, ova energija sigurno neće biti besplatna, no bit ćemo jako zadovoljni ako nas barem riješi fosilnih goriva.